недеља, 12. јун 2011.

Zelim svoju nogu nazad

     Kako mi veceras nije dobro :(((. Sta se desilo sa nekim od misica na mojoj desnoj butini...samo da nije puko...zelim da ne ugledam modrice na njemu,iako su mi objasnili da to ne mora da znaci nista,tj. da moze da pukne a da se ne manifestuje preko modrice. Jbg, to je kad umislim da sam mogu da letim,a ipak sam samo covek.
      Posle sveg jucerasnjeg napora odem u podne ponovo na tenis da ucinim coveku koji me proganja vec danima zeleci da proveri koliko se popravio posle sest meseci uzimanja casova. Nije se popravio nista u igri,ali se popravio u vredjanju protivnika. Zajeban neki igrac sa lepotom udarca,ali samo pri zagrevanju kada loptica ide tamo gde on zeli da ide. Ali sam zato ponovo otkrio da igram "ulicarski" tenis, sto znam i sam...da imam krive noge, sto opet znam i sam,ali i da ne umem da napravim poen,sto vec nisam znao sam, Srecom otvori mi covek oci:))). Inace rezultat je bio 6/0,6/1,6/1, ili 18/2 kako ja volim da kazem. BTW. ta dva gema sam poklonio,ne obaziruci se vise posle prvog seta da li je lopta dublja ili kraca. A tri seta odigrati za sat vremena..cccc.
     U svakom slucaju jos jutros sam imao teske noge,skoro pa bolne posle jucerasnjeg izleta u saunu,a zatim igranja tenisa u trajanju od dva i po sata. Ali...stize poziv od dostojnog protivnika .."jel moze u 19h?". Mrzim ponekad sebe, sto ne umem da kazem " necu"..uh,kako to ne volim. Noge jos teze,a pocela da boli i ona kost na dnu ledja,pa sa desne strane od jucerasnjeg lezanja i fiskulturisanja na daskama u sauni. Covek me je izmaltretirao najstasnije,aiko je rezultat bio 1/1 u setovima. Mislim da sam pretrcao duplo vise od njega. POkusavajuci da dohvatim jednu dijagonalu mojim "ulicarskim" bekhendom,osetih ostar bol na unutrasnjoj strani desne butine. E jbg...moze li se dalje..moze,kod mene uvek moze,pa makar ostao bez noge. Podseti me to na onu "naljutio sa pop na selo pa odseko sebi k...."...a uvek se slatko nasmejem kad to cujem :)))
     I evo me sada u krevetu gledajuci svoju nogu i razmisljajuci kako da smirim taj ljutiti bol koji osetim cim je malo,makar i slucajno pomerim. Brufen...nista,ne reaguje. Hm..mislim da je sledeci na redu neki sedativ za koji se nadam da ce me baciti u snove sve do jutra i da ce ujutru moja divna noga ipak dozvoliti makar da se krecem. A ja joj obecavam da cu je narednih dana odmoriti koliko god to trebalo i da cu joj pruziti svu neophodnu negu,pa cak i struju :)
     BTW. Hvala svima koji su zvali da pitaju kako sam :)))

Нема коментара:

Постави коментар