петак, 10. јун 2011.

razmisljam Petkom uvece

     Danasnji dan mi je prosao skroz "bez veze". Da budem iskren ne znam ni sta znaci to "bez veze",ali znam da ovog dana kao da nije ni bilo. Jedina stvar koja me podseca da se danasnji dan uopste desio jeste moja kraca kosa. Da, bio sam kod frizera,opet preporucenog, koji ima natpis "coiffeur"...ali nigde ne pise " frizer ". Probao sam da se prisetim da li sam u Francuskoj negde video da pise "frizer"...imam lose pamcenje,ali mislim da nisam. Narocito sam bio ogorcen sto je nedavno taj isti uzviseni Francuski narod sa velikim zarom se trudio da ne prisustvuje svetskom cudu i obaranju svetskog rekorda od strane Djokovica. Cvrsto sam resio da vise nikada necu bezati iz Nemacke u Francusku da spavam kada sam u pogranicnoj zoni,a cesto sam to radio...bezao iz Karlsrue-a u Strasbourg,kad god sam bio tu negde.
     Da ne bi bilo zabune,ovde sam se nasao zahvaljujuci mojoj MACKI. Ona me nagnala da pocnem da uzivam u nekim stvarima koje su mi ranije bile neshvatljive. Zapravo...procitao sam par njenih blogova i zapitao se kako bi izgledalo kada bih ja svoje osecaje prema njoj probao da prenesem na papir. Kad kazem "nagnala",ne mislim nista ruzno...da se ne vracam sad da brisem,prava rec bi bila "podstakla". I jos nesto  sto mi bode usi..."moja" MACKA. Ne volim svojatanja...ona je svoja i samo svoja,........ divna,lepa,pametna, sarmantna. Zgodna i jebozovna. Ni mamina,ni tatina,i ako su to divni ljudi,a ni moja. Rekao bih da to dobro zvuci "moja MACKA".  I dalje cu je tako zvati,ali cisto da se zna sta mislim na tu temu. I nije me ona iskritikovala, ovo sam hteo da napisem jos s' pocetka,ali nikako da nadjem mesto gde da udenem ovu misao. Stavih je ovde,jer su mi misli veceras i onako nepovezane.
     Mnogo je dobar osecaj imati nekog na koga je dovoljno samo da pomislite i da vam se raspolozenje istog trenutka popravi. Najbolji deo dana mi je bio razgovor sa njom. Nista posebno nismo pricali....uobicajeno cavrljanje, ali cavrljanje koje moju dusu hrani. Pa ja sam tako srecan kad cujem ono njeno "d dan":)))). Ona to tako lepo kaze, da taj dan i ako je ruzan mora od tog trenutka da postane "dobar" po njenoj komandi. Pitam se ko li joj dade tu cudesnu moc nad amnom???? Ko je da je,neka je. Ako vec neko treba da ima tu moc,onda je ona prava osoba za to.
     Nekako smo na istim talasnim duzinama. I koliko god jedno za drugo mislimo da smo komplikovani,toliko sa lakocom uspevamo da odrzimo medjusobnu paznju. Iskreno mislim da je njoj i lakse...samo malo mahne repom i meni paznja odmah skace:))). Koliko mi je juce paznja bila skocila po povratku sa rucka...cccc. Ta paznja me drzi i danas ceo dan,i sa naporom se trudim da je ne pustim napolje,vec da je sacuvam za sutrasnje vidjanje. Cini mi se da i sada osecam ukus njenih prstiju koje sam gurao u usta dok sam vozio. Ne nosi crno ispod noktiju ne brinite:)
     Evo ponoc je vec prosla :))), dakle danas se vidjamo. Sjajno je sto nikad nisam nestrpljiv i sto uvek mogu da sacekam momenat,oblizujuci se unapred. A volim da se oblizujem, volim da je mastam, volim da se prisecam. Da to je moja MACKA,carobna i jedinstvena.
PS. Jedva cekam da je vidim :)

Нема коментара:

Постави коментар