понедељак, 6. јун 2011.

Moram da se pohvalim :)

     Moram da se pohvalim da sam jako srecan sto imam takvu devojku pored sebe.
     Divim se njenoj lepoti fizickoj,ali jos vise onoj duhovnoj.Moram priznati da sam jedan od onih muskih skotova koji misle da su muski i zenski mozak dva razlicita organa,i da je pri tom muski uglavnom veci,mada ne volim da tretiram stvari po velicini:). Izuzetno cenim zene i mislim da bi nama muskarcima zivot bio vrlo tuzan,da nam nema dragih zena,ali je cinjenica da sam vrlo cesto bio u situaciji da se zapitam "zasto ona sad to pita?"..."pa kakve veze ima da li sam dosao u 1h,ili 2h po ponoci?"..."zasto joj smeta moj tenis,kad volim da ga igram?"...Sa NJOM, sva ta pitanja su postala proslost...otisla u zaborav. Mnogi ce reci " da, to je zato sto te ne voli"...I slazem se da moze da bude istina.I nije da razmisljam o tome, mada je jednom stidljivo,verovatno slucajno procedila kroz zube to magicno "volim te". Jeste to ostavilo utisak na mene,iako sam se pravio kao da je progutala gutljaj vode.Posle sam shvatio da je nasa veza takva da je jednostavno nemoguce da se ne volimo. Taj fluid koji struji medju nama je toliko jak, da sam imao utisak da ga osecam i kada se nismo vidjali po par meseci. A bilo je i toga.
     Devojka kojoj se divim i za koju mislim da je najlepsa zena na svetu uspeva da me podigne do nebesa.Sama cinjenica da je jedna takva zena pored mene,me cini i te kako srecnim.Znam dosta toga o njoj,znam gde je bila i za koga je sve radila,znam kakve je ponude imala...kao sto rekoh,znam mnogo toga.Ali sve to manje,vise nije toliko ni vazno,koliko je vazna cinjenica da JA mislim da je ona pravi dragulj. Dragulj u vidu MACKE. Da,tako je zovem.Ne zato da bih joj tepao na taj nacin,vec zbog cinjenice da kada joj pogledate telo,narocito s' boka dok radi vezbe na parketu,ta rebra iznad savrsenih bokova apsolutno podsecaju na jednu veliku crnu macku. I jos kada se prisetim filma "Cat People" sa Nastasijom Kinski :)))...da, to je to.
     Veceras sam igrao tenis dva sata,bez pauza izmedju gemova...bez vode,energetskih napitaka,bez banana i cokolade.Cak sam dosao na teren prilicno mamuran,jer sam imao srece da odspavam skoro sat i po,sto mi se desava jako,jako retko.Ma nisam mogao da se pomeram posle prvog seta.I onda zamislim moju MACKU na terasi omiljenog mi terena...sedi,mirna kao i uvek i kaze "hajde picko"...onako lagano,cak vise procedi kroz zube,dovoljno da je razumem a da ostali ne cuju.Da ne shvatite pogresno,nije nam to nacin komunikacije,cak naprotiv...gnusamo se takvih reci i ona i ja, i ona mi to nikada nije ni kazala,ali moram priznati da te dve reci tako snazno odjeknu u mojoj glavi,da u trenutku pocnem da se osecam kao Chuck Norris.Ko zna...mozda zato sto ne zelim da budem "picka":))). Nisam pobedio,ali nisam ni izgubio...bilo je 6/7;7/6...posteno.Ali sam bar shvatio da i Chuck Norris ima pored sebe neku "macku" koja ga povremeno oslovi na taj nacin te covek moze da napravi ta cudesa o kojima svi mi rado pricamo po nekad :D:D:D.
    

Нема коментара:

Постави коментар